Proverbaro Esperanta (M. F. & L. L. Zamenhof) | ||
Mi konas miajn ho<b>moj</b>n. | ✔ | |
Lar<b>moj</b> uldon ne pagas. | ✔ | |
Aliaj do<b>moj</b>, aliaj ho<b>moj</b>. | ✔ | |
Lar<b>moj</b> pravecon ne pruvas. | ✔ | |
Kiaj kolegoj, tiaj kuti<b>moj</b>. | ✔ | |
Kiom da ho<b>moj</b>, tiom da gustoj. | ✔ | |
Dion kolerigis, ho<b>moj</b>n ridigis. | ✔ | |
Suferoj sufokas kaj ho<b>moj</b> mokas. | ✔ | |
Trovias bonaj ho<b>moj</b> en la mondo. | ✔ | |
Pro li<b>moj</b> kaj baroj malpacas najbaroj. | ✔ | |
Kiun vesto ornamas, tiun ho<b>moj</b> ekamas. | ✔ | |
Se ho<b>moj</b> mankas, infano anka estas homo. | ✔ | |
Sanktfigurojn ornamas kaj ho<b>moj</b>n malamas. | ✔ | |
Kontra muoj bravulo, kontra ho<b>moj</b> timulo. | ✔ | |
Ju pli malproksimen la vojo, des pli da lar<b>moj</b>. | ✔ | |
Esti anelo inter ho<b>moj</b>, sed satano en la domo. | ✔ | |
Pli bone estas havon fordoni, ol kun ho<b>moj</b> malpaci. | ✔ | |
Prono<b>moj</b> mia min kaj mi en mondo reas iam tri. | ✔ |