| Proverbaro Esperanta (M. F. & L. L. Zamenhof) | ||
| Mi konas miajn ho<b>moj</b>n. | ✔ | |
| Lar<b>moj</b> Å�uldon ne pagas. | ✔ | |
| Aliaj do<b>moj</b>, aliaj ho<b>moj</b>. | ✔ | |
| Lar<b>moj</b> pravecon ne pruvas. | ✔ | |
| Kiaj kolegoj, tiaj kuti<b>moj</b>. | ✔ | |
| Kiom da ho<b>moj</b>, tiom da gustoj. | ✔ | |
| Dion kolerigis, ho<b>moj</b>n ridigis. | ✔ | |
| Suferoj sufokas kaj ho<b>moj</b> mokas. | ✔ | |
| TroviÄ�as bonaj ho<b>moj</b> en la mondo. | ✔ | |
| Pro li<b>moj</b> kaj baroj malpacas najbaroj. | ✔ | |
| Kiun vesto ornamas, tiun ho<b>moj</b> ekamas. | ✔ | |
| Se ho<b>moj</b> mankas, infano ankaÅ estas homo. | ✔ | |
| Sanktfigurojn ornamas kaj ho<b>moj</b>n malamas. | ✔ | |
| KontraÅ muÅ�oj bravulo, kontraÅ ho<b>moj</b> timulo. | ✔ | |
| Ju pli malproksimen la vojo, des pli da lar<b>moj</b>. | ✔ | |
| Esti anÄ�elo inter ho<b>moj</b>, sed satano en la domo. | ✔ | |
| Pli bone estas havon fordoni, ol kun ho<b>moj</b> malpaci. | ✔ | |
| Prono<b>moj</b> „mia“ „min“ kaj „mi“ en mondo reÄ�as ĉiam tri. | ✔ |